O nama
Na jugoistoku najvećeg hrvatskog kraškog polja, Ličkog polja, smjestio se Lovinac. U stara doba vodili su tuda preko Velebita najkraći trgovočki putevi od mora prema prema unutrašnjosti, a i autocesta između središnje i južne Hratske potaknut će nove mogućnosti razvoja tog kraja Like i Ličko-senjske županije.
Općina Lovinac administarativno pripada Ličko-senjskoj županiji. Ima površinu od 317,27 km2. Uz Lovinac obuhvaća i naselja:
Gornja Ploča,
Kik,
Ličko Cerje,
Raduč,
Ričice,
Sveti Rok,
Smokrić,
Štikada i
Vranik.
Iznad samog mjesta Lovinac su ruševine srednjovjekovnog grada Lovinca a ima i nalaza iz rimskog doba. U srednjem vijeku posjedovali su plemići Lovinčići. Od početka 16. stoljeća pripadao je banu Ivanu Karloviću. Turci ga osvajaju oko 1522. godine. Nakon izgona Turaka 1689. naseljava ga bunjevačko pučanstvo.
Srednja godišnja temperatura u Lovincu nešto je veća od 8°C, a u planinskim predjelima od 4 do 6 stupnjeva.
U višljim predjelima snijeg se zadržava od 20 do 70 dana tijekom godine.
Prosječno je od 30 do 80 snježnih dana s više od centimetra snijega. Visine snijega kreću se od 80 do 150 cm, u planinskom dijelu je 1980. godine zabilježeno 286 cm.
Krajem protječu rijeke Ričica, Opsenica, Krušnica i Banica i bogate su ribom a ima i domaće potočne pastrve.
Tu su i dva akumulacijska jezera u Sv. Roku i Štikadi za potrebe RHE "Velebit" u Obrovcu na kojima uz ribe ima i pataka. Po obroncima Velebita, Resnika i Ličkog sredogorja velike su mogućnosti lova na visoku i nisku divljač gotovo tijekom cijele godine.
|
Čovjek se na ovom području javlja kao lovac na pećinskog medvjeda u obližnjim Cerovačkim pećinama u Velebitu.
U povjesno doba kraj nastanjuje ilirsko pleme Japoda. U antičkim izvorima opisuju se njihove borbe s Rimljanima koje su počele 126. godine prije Krista. Pacificirani su tek 9. godine prije Krista. Romanizacije nije dublje prodrla u postojbinu Japoda koji dolaskom Rimljana nastavljaju živjeti životom stočara.
Naselja su građena uz rub plodnih oranica i pod šumom čime se pokazivala briga za obradivo tlo i blizinu materijala za gradnju brvnara koje su poodavno zamjenile zidane kuće. Od stare gradnje još se ponegdje zadržao strmi krov na četiri vode te ograda zemlje od suhozida ili pletera grana.
Proizvodnja odjeće i rublja, u pravilu se odvijala tijekom zime od pripremljene vune, lana i konoplje. Pojedini dijelovi nošnje, naročito prsluci, ukrašavani su zlatnim ili srebrnim tokama i dukatima. Uz proizvodnju odjeće i rublja od kože se proizvodila i obuća-opanci oputar.
Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, a u susret Božiću, pravio se poseban borak. U jedan otesani otpiljak ugrađuje se svića a drvo se obloži smjesom zemlje, vode i žita i nakon nekoliko dana pažljivo polijeva. Pred sam Božić borak iznikne i dobije oblik stoga, malo se obreže, ukrasi trobojnicom i voćem.
U gastronomskoj ponudi uz janjetinu poznati su lovinački kravlji sir te kulen i divenice.
|
Geološki sastav i građa relativno su jednostavni u najvećem dijelu općine. Prevladavaju karbonatne stijene (vapnenci i dolomiti) uglavnom mezozojske starosti specifične po svojoj topivosti.
Takav sastav stijena utjecao je na prevlast krškog reljefa sa svim zanimljivostima na površini i u podzemlju.
Iako su manje zastupljene, geološki starije paleozojske naslage (škriljavci, lapori, pješčenjaci, vapnenci...) značajne su za taj krški prostor. Naime, te nepropusne naslage okružene vapnencima uvjetuju pojavljivanje vrela u inače bezvodnoj okolici. Uglavnom se javljaju u podvelebitskom području općine.
Granicu razdvajanja između dvaju geoloških različitih područja čini velebitski (lički) rasjed koji se pruža u dinarskom smjeru (SZ-JI) od Raduča preko Svetog Roka.
U reljefnom smislu to je prostor neobične ljepote. Osnovu reljefa čine hrbat Velebita na jugozapadu, masiv Resnika na sjeveroistoku i ravničarski dio uz lički rasjed.
Najviše kote u općini su velebitski vrhovi: Sveto brdo (1753 m) i Babin vrh (1744 m). Od tih vrhova na primorsku se stranu ruše strmoglave stijene završavajući gotovo 1000 m duboko u Velikoj Paklenici. Na ličku se stranu planinski hrbat također strmo ruši linijom ličkog rasjeda prema Lovincu, ali tu je krš mnogo pitomiji i zeleniji.
Uzduž ličke padine od prijevoja Mali Halan postoji pregib na kojem se izmjenjuju guste šume i travnati dolci s nepresušnim izvorima.
Hidrološke osobine lovinačke općine odraz su dominantne vapnenačko-dolomitne građe Like.
Ričica, Obsenica i Krušnica s pritokama, manje su ponornice koje nadzemno teku promjenjivim kapacitetom i nestaju u podzemlju. One su značajan vodoopskrbni i energetski potencijal tijekom cijele godine. Osim toga dobar dio vodotoka u novije je vrijeme (1999/2000) poribljen i uređen pa su stvoreni dobri uvjeti za športski ribolov.
Ričica - izvire u selu Raduč na koti 595 m n.m., a ponire na 547 m n.m. kod Gračaca u području Štikade. Duljina toka kroz područje lovinačke općine je 15 km. Širina joj je 5-15 m, a dubina 50-300 cm. Desni pritoci Ričice su: Jadičevac i Brničevo, a lijevi Rakitovac i Suvaja. Nekada je na Ričici s pritocima bilo 13 vodenica.
Obsenica - izvire u selu Lipač na koti 580 m.n.m., a ponire nakon osam kilometara. Duboka je 50-400 cm. Široka je 5-10 m. Glavna pritoka je Radučica. Na Obsenici kod Sv. Roka izgrađena je akumulacija za RHE Obrovac. Vode Obsenice se kanalom dužine 1230 m odvode u Ričicu. Nekada su preko Obsenice prelazila četiri mosta i na njoj su bile vodenice i valjaonice sukna.
Krušnica - formiraju je dva izvorišna bujična kraka što izviru podno Velebita na visini 660 m (580 m n.m.). Ponire blizu zaselka Šilovići u Lotićima na 536 m n.m. (najniža kota u općini). Desna pritoka joj je Prosinjak. Velika visinska razlika (124 m od izvora do ušća) uvjetuju njenu veliku brzinu i erozionu snagu. Srednji godišnji protok je 0,5 m/sek. Preko Krušnice prelazi most i cesta iz Sv. Roka na Mali Halan.
|
Stalna vrela: Krušnica, Obsenica, Holjevac, Lišćani bunari, Crveni potoci...)
U masivu Resnika visinom se ističu grebeni Trovrh (1234 m), Risovac (1112 m) i Jasenar (1178 m). Pojedina brda (Komič, Mirkača, Vrletuša, Petrašića vrh) od grebena su odvojena dugim dolcima. Raščlanjenost reljefa slika je tog dijela općine. Visoki grebeni i zasebni vrhovi izmjenjuju se s bujnim dolinama, dragama i prijevojima.
Vrela Resnika (sjeveroistočno od ličkog rasjeda) uglavnom su periodična.
Najpoznatija su: Zirovac, Šestanovac, izvori Jadove i Suvaje, Čatruja, Bakovac, Grabovac.
Središnji dio općine smješten je na jugoistočnom rubu Ličke zavale. Taj ravničarski prostor utonuo uz lički rasjed zatvoren je planinskim okvirom Velebita, Resnika i izdancima Ličkog sredogorja. Specifičnost tog dijela općine su veća i manja polja u kršu - Lovinačko, Svetoročko, Vraničko, Smokričko, Brničevsko. Rijeke ponornice koje teku poljima periodično ih plave i talože bogate nanose. U pitomom pejzažu Lovinačkog polja posebno se ističu osamljeni brežuljci (humovi) s kojih se pruža prekrasan pogled - Zir (852 m), pri vrhu je atraktivna spilja, i Cvituša (665 m). Stalna vrela u Lovincu i okolici su: Sarića jezero u Pareginom polju, Lovinački izvori, Klokotuša, Kuduzovac...
Plodno tlo, površinski tokovi (Ričica, Suvaja, Obsenica, Krušnica), niže nadmorske visine (oko 600 m) i prohodnost okupili su glavninu stanovništva općine upravo na rubovima polja u kršu.
Na području općine Lovinac razlikujemo prirodna (krška) i umjetna jezera.
Krška jezera - izvor Jadova je jezerce na koti 640 m u blizini naselja Ploča. U njega utiče nekoliko potoka i ima stalnu vodu. Jezero Sarića također ima stalnu vodu, nalazi se u dijelu Lovinca - Peregino polje.
Posebna zanimljivost su podzemna krška jezera u Vraničkoj i Poljanskoj spilji, ali nisu u dovoljno istražena (za sada).
Umjetna jezera - akumulacije Jezero Obsenica (Sv. Rok) dugo je oko 2,5 km, a široko 200-800 m. Površina mu je 90,0 ha. U njemu se akumuliraju vode Ričice i Obsenice. Jezero Štikada je kompenzacijski bazen za akumulaciju voda Obsenice, Ričice i Otuče. Površine je 334,0 ha. Dovodni i tlačni tunel služe za rad HE Obrovac (u Muškovcima, uz desnu obalu Zrmanje). Oba jezera su poribljena uglavnom potočnom pastrvom.
Tla su u Lici određena vapnenačkom podlogom, većim nagibom zemljišta i vlažnijom klimom. Raširena su isprana kisela tla, te smeđa i crna tla na vapnencima i dolomitima su plitka i slabe kakvoće, pogoduju rastu šuma i livada.
Najveću vrijednost imaju mlade naplavine polja u kršu, kao najpogodnije za ratarsko-stočarsko gospodarstvo, ali zbog izrazite depopulacije općine nisu dovoljno iskorištene.
Šume su velika prirodna vrijednost općine Lovinac. Uglavnom su rasprostranjene na planinskom okviru. Najveći udio imaju biljne zajednice bukovih šuma. Ovisno o nadmorskoj visini mijenja se sastav (i izgled) šume.
U nižim zonama na manjim površinama šume su hrasta kitnjaka.
U višoj zoni (600-900 m) pojas je gorske bukove šume koja na većim visinama prelazi u pojas bukve s jelom. U tim zonama na većim čistinama gorske su livade i pašnjaci.
Pretplaninska bukova šuma uspijeva u najvišoj zoni, a stabla su sve niža i zakrivljenija zbog hladnoće i vjetra.
Gole padine najviših vrhova u podnožju obrasle su klekovinom ili travom.
|
